utorak, siječanj 24, 2012
u izlizanom koferu čuvam još sve tvoje
i onaj miris jabuka...
i sva naša šaputanja
i vjerujem da usnut ćes me opet
makar još jednom
makar kad sjedine prošaraju ti kose
jer život je postojao i prije
i živit ćemo i poslije
svih ovih naših lutanja
poslije svih slučajnih prolazinka
što zaustavljali su se u našim šatorima
i znam da nećemo oprostiti jedno drugome
nesigurnost
što presudila je
ali i znam da ćes me usnuti još ovog proljeca
kad vukovi se jačim zavijanjem jave
i kad šuma olista
otvorenih očiju sanjat ćeš proljeće
i cvjetove jabuka...miris ce ti ispuniti sjećanja
duboko negdje u tebi sakrivena....
jutarnja zraka
srijeda, siječanj 18, 2012
komeša se stvarnost
trgajući komadiće sna
što klize sa slike tog oslikanog akvarela
na kapke stavljen potpis nesanice
uporno požurujem vrijeme tvrde osamljenosti
koja stišće mi ramena...
u srcu praznina
ali sutra ...vec sutra
živjeti ću život u jednoj drugoj dimenziji
prozor otvaram
ugrijana i okrenuta
licem prema suncu,
i postajem sasvim obična žena
već sutra na uglu neke male ulice
u nekom nepoznatom kutu predgrađa
ostavit ću pažljivo umotane
sve moje čeznje ..za nekog slučajnog prolaznika
za tebe...možda...
jutarnja zraka
subota, siječanj 14, 2012
ispisujem posvuda riječi namjenje tebi
pisane znakovima koji su prepoznatljivi
samo ljubavnicima
riječi bez slova..
gradovi bez imena
gledam na sat
u točno dogovoreno vrijeme svake tajne
pretapam te misli neuhvatljive
kofera spremnih za polazak
bez imuniteta na samoću
jos uvijek stojim na peronu
za nigdje
čekajući vlak što kao i obično kasni
zakrpana zakrpom nade
da jednom će tvoj dlan proći po
kosama mojim...
jutarnja zraka
petak, siječanj 6, 2012
prepoznajem tvoje korake
osjećam te u mirisu tople ljetne kiše
slušam kako dišeš
dok stojim nepomična
u meni umiri se misao
da uvijek prepoznajem sve tvoje
dodire
čujem
ritam srca u žamoru valova
i onda
kad slutio budeš odlazak moj
i kada ostane zadnji osmijeh u tvojim zjenama
i suza klizne onako slana
i kada tišina popuni sve prostore i ispiše
sve neizrečene riječi
u meni se umiri misao
topla i zlatna
da uvijek ću te znati voljeti
ma što život činio sa nama...
jutarnja zraka
ponedjeljak, siječanj 2, 2012
puno je nebo kišnih oblaka
ulica sjajna od ispuštenih kapljica
oblikujem krugove u lokvicama vode
što leže po pločnicima
ne trebaš mi reći što duša ti želi
jer znaš da još duboko
osjećam te u sebi
i čuvam te
u dnu srca gdje i tuga se stalno skriva
čuvam te
tamo gdje nemir prestaje
tamo gdje nebo tek poželi zemlju da dotakne
gdje kiše kapi od oblaka se tek odvoje
čuvam te
u vremenu između sna i buđenja...
čuvam u venama...
jutarnja zraka
subota, prosinac 31, 2011
srijeda, prosinac 28, 2011
Put pod noge i ….kreni…samo idi.
Vodiće te zrak sunca koji se pomalja na istoku.
A kako se bliži zapadu, a ti odmori. Sačekaj novo jutro, pa opet kreni.
Ne sustaj.
Ne brini za noge, jer nosiće te one.
Tabani su ti tvoje zlatne potkove… bljesnu pri svakom napravljenom koraku.
Pa kad se sretnu sa zrakom sunca, a oni se tako lagano dotaknu.
Bojažljivo.
Kao dvoje srodnih duša, pri prvom susretu, kad još ne znaju koliko već tada znače jedno drugom.
Milisent
subota, prosinac 24, 2011
Noćas će betlehemska zvijezda
raspršiti crnu tamu,
obasjati sva naša gnijezda
ko nekad jasle i slamu.
A lijep će dječak kao lutka
što Isusom se zove,
baš do svakog skrivenog kutka,
baš u sve dječje snove.
Noćas čekamo ljubav
da se u nama gnijezdi,
glava dignutih gore
prema betlehemskoj zvijezdi.
Noćas čekamo ljubav
ispod okićenog bora
i svjetlo da obasja putove
do svakog napuštenog dvora.
Josip Balaško